Bogdana Opačić

5/11/2018

Još u nižim razredima osnovne škole počelo je moje interesovanje za daleku prošlost, odnosno za arheologiju. Naročito me je interesovala praistorija, svakodnevni život čoveka, posebno na Balkanu. U prvom razredu srednje škole prijavila sam se za seminar arheologije u Petnici i tada je počeo moj istraživački put. Tokom srednje škole bila sam polaznik seminara arheologije u Petnici gde sam se bavila praistorijom, koja mi je iz dana u dan postajala sve zanimljivija. U Petničkim sveskama objavila sam 1995. godine sa Nenadom Popovićem „Rekognosciranje toka reke Jablanice“, a mentor nam je bio Radivoje Arsić.  U tom, srednjoškolskom, periodu sam učestvovala na arheološkim iskopavanjima lokaliteta Židovar i lokaliteta Naselje ispred male pećine u Petnici, što me je još više zainteresovalo za arheologiju. Nakon srednje škole upisala sam studije arheologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a u Petnicu nastavila da dolazim kao mlađi saradnik. Na seminarima u Petnici zajedno sa drugim mlađim saradnicima i polaznicima arheologije istraživala sam prošlost i u Petničkim sveskama objavila 3 istraživačka projekta, a kao mentor sam učestvovala na jednom projektu. Tokom studija uspostavila sam kontakt sa ustanovama kulture koje se bave zaštitom nasleđa, te zajedno sa njima učestvovala na arheološkim iskopavanjima u Novom Sadu, Pančevu, Mionici i, naravno, Petnici.

Pri kraju studija postala sam rukovodilac seminara arheologije 1 u Petnici. Nastavila sam rad sa polaznicima i mlađim saradnicima, istraživali smo arheologiju, radili nova rekognosciranja u okolini Valjeva, analizirali mnoga zanimljiva pitanja u arheologiji. U međuvremenu sam postala mama a seminar je preuzeo Vladimir Pecikoza. Tada je krenula potraga za novim poslom , i pokazalo se da moj rad u Istraživačkoj Stanici Petnica nije meni doneo samo znanje i veštine o arheologiji, nego je Petnica od mene napravila istraživača, osobu koja kritički promišlja, koja zna da koristi stručnu literaturu, stvorila je analitičara. Zaposlila sam se u srednjoj školi u Pančevu gde sam predavala građansko vaspitanje i latinski jezik. Iako je građansko vaspitanje za mene bilo novina, veštine i znanja stečena u Petnici pomogli su mi da vrlo brzo savladam program ovog školskog predmeta, i da učenike zainteresujem i naučim ih da analiziraju i argumentovano kritikuju.  U školi sam radila 3,5 godine, a 2012. godine sam se zaposlila u Zavodu za proučavanje kulturnog razvitka, republičkoj ustanovi kulture, na mestu istraživača. Zavod za proučavanje kulturnog razvitka se bavi istraživanjima iz oblasti kulturne politike i sociologije kulture. U Zavodu se bavim istraživanjima kulturne participacije i kulturne politike, radim na projektima koji se tiču međunarodne saradnje i strateškog planiranja. Do sada sam istraživala kulturne potrebe i navike građana Srbije, starijih ljudi u Srbiji, maturanata Srbije, stanje bioskopa u Srbiji, a u okviru IPA projekta prekogranične saradnje sam istraživala kulturne potrebe i navike građana Pančeva. Učestvovala sam u izradi Akcionog plana razvoja kulture 2014 – 2015 u Pančevu, izradi Strategije razvoja kulture Grada Pančeva za 2016 – 2020, promovisala sam svoja istraživanja na mnogobrojnim konferencijama u zemlji i inostranstvu.

Iako se više ne bavim arheologijom u punom obimu, u svojim istraživanjima i strateškim planovima koristim svoje znanje iz arheologije, značaj kulturnog nasleđa podvlačim kao bitan faktor razvoja kulture na lokalnom i nacionalnom planu.  Na osnovu svojih istraživanja kulturno nasleđe koristim u svrhu razvoja kulturnog turizma koji može predstavljati podstrek za razvoj i prezentovanje kulture i društva u celini.


Categories: Utisak o Petnici