Nakon prvog dolaska na seminar arheologije u ISP 1993., Marija Došenović (od 2002. Ljuština) upisala je studije, diplomirala, magistrirala i doktorirala na Odeljenju za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, na kom je zaposlena od 2000. Na Odeljenju za arheologiju učestvuje u izvođenju nastave na kursevima o mlađoj praistoriji Evrope, kao i u individualnom mentorskom radu na osnovnim, master i doktorskim studijama.
Učestvovala je na više terenskih istraživanja i sarađivala sa više institucija koje se bave arheologijom. Angažovana je na projektu sistematskog istraživanja višeslojnog lokaliteta Židovar kod Vršca u Banatu od njegovog pokretanja 1996. Od 2002. bila je saradnik na projektima Stanovništvo i naselja iz predrimskog doba na tlu Srbije, Arheološka građa – osnova za proučavanje kulturnog kontinuiteta u praistoriji i antici na teritoriji Srbije, Društvo, duhovno-materijalna kultura i komunikacije u praistoriji i ranoj istoriji Balkana. Član je istraživačkog tima međunarodnog projekta Iron Age Female Identities in the Southern Carpathian Basin. Kao stipendista Tokio fondacije bila na studijskom boravku na Institutu za praistoriju Freie Universität-a u Berlinu, a po pozivu je održala predavanje pod naslovom Southern Border of the Pannonian Plain in 1st Half of 2nd Millennium BC: Case Study of Židovar, South Banat district, Serbia, na Univerzitetu u Kembridžu, u okviru aktivnosti na Division of Archaeology, Later European Prehistory Seminar.
Usmenim prezentacijama uzela je učešće na naučnim skupovima u Srbiji, Bugarskoj, Rumuniji, Hrvatskoj, Nemačkoj i Austriji. Autor je više radova publikovanih u domaćoj i stranoj periodici, kao i monografskim publikacijama, iz oblasti bronzanog i gvozdenog doba jugoistočne Evrope. Područja interesovanja unutar ovih hronoloških i teritorijalnih okvira kreću se od naseobinske arheologije srednjeg bronzanog doba i studija keramike, preko različitih ekonomskih aspekata života praistorijskih zajednica (kao što je proizvodnja latenskih rotacionih žrvnjeva, ili upotreba mahunarki u ishrani), do pogrebne prakse. Interesovanje za tekstil u praistoriji, koje seže do njenog prvog rada o rekonstrukciji praistorijskog razboja, publikovanog u Petničkim sveskama, zadržalo se do danas, i bilo krunisano članstvom u komisiji za ocenu i odbranu doktorske disertacije Olivere Niničić na temu Tekstil u praistoriji na tlu Srbije. U spisku referentne literature bio je i rad iz Petničkih svezaka.
Profesionalna interesovanja prelivaju joj se i vreme provedeno u drugim aktivnostima, o čemu mogu da posvedoče suprug Veljko i kćerka Ksenija: arheologija je začin svakog zajedničkog putovanja. U četvrtoj deceniji života postala je zaljubljenik u borilačke veštine i danas je ponosni nosilac plavog pojasa u realnom aikidou.