Ja sam arheolog, tačnije zooarheolog. Radim za Centar za arheološka istraživanja (Cambridge Archaeological Unit) Univerziteta u Kembridžu, ali - pre svega, ja sam petnički đak! Polaznik Letnje naučne škole od 1997, pa onda Programa Arheologija, kasnije student saradnik, Petnica predstavlja veliki deo mog ličnog i profesionalnog identiteta. Pripadnost petničkom programu arheologije nije samo pomogla u formiranju mojih ranih istraživačkih i akademskih ideja, već je obeležila moj život u socijalnom smislu više nego pripadnost bilo kojoj drugoj društvenoj grupi.
Kao petnaestogodišnju devojčicu, opčinila me je pozitivna atmosfera stalne portage za znanjem! Jedno od moj najranijih sećanja, na jednom od prvih seminara arheologije, Duda Starović nam je dao teme koje je trebalo da pripremimo u par sati. Kad je došao trenutak da izložimo rezultate, nekima rekao da imaju dva minuta, a drugima da imaju 20 minuta da prezentuju ono što su naučili. Do današnjeg dana, mislim da je to jedna od najvažnijih naučnih vežbi koja se može da da mladim istraživačima. Svakoga dana se na Kembridžu susrećem sa doktorima nauka koji dolaze iz svih krajeva sveta i neverovatno veliki procenat uvaženih naučnika nema sposobnost da u poslednjem trenutku donese odluku o tome šta je važno u njihovom istraživanju.
U toku studija, koje sam započela na Univerzitetu u Beogradu, a završila na Univerzitetu u Kembridžu, ispiti nisu bili nikakav izazov u poređenju sa onim čemu smo bili izlagani kao klinci u Petnici. Insistiranje na specializaciji u studiranju keramike ili arheobotaničkih ostataka i isticanje važnosti specijalističkih analiza na programima u Petnici, naterali su me da počnem sa specijalizacijom u toku studija. Životinjske kosti su se pokazale kao najveći izazov, najviše zbog toga što je životinjsko carstvo ogromno i što znam da nikad neću uspeti da znam sve. Takođe, one su odličan predmet istraživanja ako želimo da saznamo o prirodnom okruženju, ali i o ljudskim zajednicama, zbog bliske veze između ljudi i životinja. Znanje koje sam ponela iz Petnice o tome, pokazalo se jako korisnim kasnije!
Iako su moji razlozi preseljenja u Kembridž privatne prirode, posao sam našla kao terenski arheolog pri Cambridge Archaeological Unit. Opet je znanje iz Petnice, izloženost stranoj literaturi i terenska škola isprva Dude Starovića, a kasnije i njegovih đaka – naslednika, učinili su da sam od prvog dana bila prepoznata i zaposlena kao Senior Field Archaeologist, sa 24 godine! Iskopavanja u komercijalnom arheološkom sektoru u Ujedinjenom Kraljevstvu ne prestaju 365 dana u godini, i posle malo više od godinu dana dobila sam priliku da preuzmem ulogu zooarheologa. Svakoga dana analiziram životinjske ostatke sa neolitskih lokaliteta, branzanodopskih tumula, rimskih farmi, Anglo-Saksonskih kuća, Viktorijanskih kasapskih radnji, kao i slojeva kostiju otpadaka hrane iz nekih od koledžkih kuhinja u Kembridžu. Ovo drastično pomeranje između perioda mi nikada nije palo teško upravo zahvaljujući tim malim vežbama kojima nas je Petnica izlagala, u toku kojih smo morali da razmišljamo, reagujemo i odlučujemo brzo i efikasno, ne zaboravljajući na to šta je glavni cilj svakog datog istraživanja! Projekti na kojima radim pomeraju granice naših znanja o britanskoj arheologiji. Petnica je učinila da se kao deo jednog od najuspešnijih departmana za arheogiju na svetu uopšte, ama nimalo ne osetim kao da ne pripadam! Važno je uvek težiti novim saznanjima, raditi svakog, zaista svakog dana, i zapamtiti da svaka, ma koliko mala stvar, uvek bude korisna kasnije u životu!